Kada sam prije petnaestak godina prvi put eksperimentirao s LED rasvjetom, zatamnjivanje je bilo noćna mora – treperenje, zujanje, nekompatibilnost. Danas je situacija bitno drugačija; pravi LED dimeri otvaraju vrata za kreiranje bilo kakvog ambijenta, od opuštenog do radnog, uz značajne uštede. Ali, nemojte se zavaravati, još uvijek ima mnogo zamki.
Skrivene Zablude o Zatamnjivanju LED Rasvjete
Mnogi proizvođači obećavaju “jednostavno” zatamnjivanje, ali stvarna slika često je drukčija. Problem leži u temeljnoj razlici između starih žarulja sa žarnom niti i modernih LED izvora. Klasične žarulje su radile na principu otpora – smanjenjem napona smanjila bi se i svjetlost. LED diode, pak, mnogo su kompleksnije; one zahtijevaju konstantan napon i struju koju osigurava drajver, a ne smanjeni napon. To znači da običan stari dimmer jednostavno neće funkcionirati kako treba, ili će, još gore, izazvati iritirajuće treperenje koje se često opisuje kao “bol u očima” nakon samo pola sata.
Sjećam se jedne instalacije gdje je klijent inzistirao na korištenju postojećih dimera s novim LED žaruljama. U početku je sve djelovalo prihvatljivo, ali unutar tjedan dana počelo je sporadično treperenje, a onda i konstantno, nisko zujanje koje je bilo posebno primjetno u tišini večeri. Ponekad bi se LED-ice ugasile pri najnižoj razini zatamnjenja, ili bi, kad se podignu na maksimum, iznenada zasjale punom snagom, bez ikakvog prijelaza. Taj neugodan, visokofrekventni zvuk, gotovo nečujan u buci dana, postajao bi
U mirnoj večeri pak, to tiho zujanje, koje podsjeća na zujanje transformatora, bilo je i više nego prisutno, rušeći svaki pokušaj opuštene atmosfere. Na kraju, morali smo zamijeniti sve dimere i nekoliko oštećenih žarulja – što je značilo dodatan trošak i izgubljeno vrijeme. Iskustvo je pokazalo da je ulaganje u kompatibilne dimere od samog početka uvijek isplativije.
Iza Površine Tehnički Pogled na Dimerizaciju
Zatamnjivanje LED rasvjete je sofisticirana igra elektronike. Ne radi se samo o gumbu koji okrećete, već o tehnologiji koja se skriva ispod. Dvije su glavne metode koje se danas koriste: fazno rezanje (eng. phase-cutting) i pulsno-širinska modulacija (eng. Pulse Width Modulation ili PWM). Fazno rezanje, koje se dijeli na vodeći rub (eng. leading edge) i zaostali rub (eng. trailing edge), je češća kod starijih instalacija. Dimeri s vodećim rubom su, da budem iskren, relikti prošlosti, dizajnirani za induktivna opterećenja i otporne žarulje. Kada ih spojite na LED, često ćete dobiti spomenuto treperenje i zujanje, jer se struja naglo prekida, što stvara smetnje.
Dimeri sa zaostalim rubom mnogo su pogodniji za LED, jer polako prekidaju struju, stvarajući glađi prijelaz. No, čak i oni imaju svoja ograničenja. Kvaliteta drajvera unutar same LED žarulje igra tu veliku ulogu; lošiji drajveri ne mogu se nositi s varijacijama u napajanju, što rezultira nestabilnim svjetlom. Zato je važno birati