Xiaomi Night Light 2: Noćno svjetlo sa senzorom za sigurnost

Onog trenutka kada sam iz kartonske kutije, koja je djelovala više kao pakiranje za kineski brzi zalogaj nego za ozbiljan komad rasvjetne tehnologije, izvukao Xiaomi Night Light 2, osjetio sam onu poznatu težinu u ruci—ne težinu kvalitete, već težinu očekivanja. Očekivanja koja često dolaze s etiketom „pametno“ ili „sigurnosno“, a koja se u stvarnosti obično razbiju o tvrdu stijenu svakodnevne upotrebe. Svjetlo je bilo lagano, gotovo bestežinsko, što je odmah postavilo pitanje izdržljivosti. Nije to bio onaj čvrsti, industrijski osjećaj koji pružaju V-TAC LED reflektori, već nešto daleko nježnije, namijenjeno unutrašnjosti doma. Namjera je jasna: diskretno osvjetljenje. No, je li izvedba dorasla toj plemenitoj namjeri?

Obećanja proizvođača često zvuče kao poezija, pogotovo kada govorimo o malim, pristupačnim gadgetima. Xiaomi Night Light 2 promovira se kao noćno svjetlo sa senzorom za sigurnost. „Sigurnost“ je ovdje ključna riječ. Što to točno znači za jedan mali plastični disk koji emitira prigušeno svjetlo? Je li to sigurnost od spoticanja u mraku? Ili pak implicitna zaštita od nepozvanih gostiju, jer, eto, detektira pokret? Moj prag skepticizma podiže se već na prvu. Kroz petnaest godina seciranja raznoraznih rasvjetnih rješenja, naučio sam da su marketinške etikete često samo sjajni omoti za prosječnu tehnologiju. Prije nego što bilo što drugo procijenim, želim osjetiti svaki kutak, svaku komponentu, i razumjeti stvarnu posljedicu njenih inženjerskih izbora.

Fizički dodir plastike i minimalizma

Prvi kontakt s Xiaomi Night Light 2 razotkriva njegovu primarnu karakteristiku: minimalistički dizajn i materijale koji su prije svega funkcionalni, ali rijetko inspirativni. Kućište je izrađeno od bijele ABS plastike, koja na dodir djeluje glatko, ali nekako… prazno. Nema tu teksture, nema one taktilne otpornosti koju često tražim kod uređaja koji će godinama stajati u našem životnom prostoru. Čista, nepatvorena bjelina brzo će skupljati prašinu i otiske prstiju, a svaka manja ogrebotina bit će naglašena. Nije to materijal koji izaziva osjećaj dugotrajnosti ili otpornosti na udarce, već više sugerira da će, pri prvom ozbiljnijem padu, rasuti se u komadiće.

Glavna inovacija, ako se to tako može nazvati, leži u magnetskoj bazi. Okruglo kućište svjetla jednostavno se prilijepi na manji, ljepljivi metalni disk koji pričvrstite na zid. Koncept je genijalan u svojoj jednostavnosti — omogućuje rotaciju svjetla za 360 stupnjeva i lako skidanje radi punjenja ili premještanja. No, i ovdje se krije zamka. Ljepljiva traka na metalnom disku? Dok u početku drži čvrsto, dugoročna izloženost vlazi u kupaonicama ili temperaturnim promjenama u hodnicima brzo će joj narušiti integritet. Nema tu industrijske čvrstoće i pouzdanosti koju nudi npr. ugradbena rasvjeta s osiguračima. Nakon nekoliko mjeseci, već vidim kako će korisnici pronaći svoju ‘sigurnosnu’ noćnu svjetiljku na podu, pretrpjela manja oštećenja, ili pak jednostavno prestati koristiti magnetski sustav, pribjegavajući klasičnom postavljanju na policu.

Sama leća, ili difuzor, izvedena je od matirane plastike. Svjetlo koje emitira je toplo, 2800K, što je ugodno za noćni ambijent i manje remeti san, slično kao što se preporučuje za spavaće sobe. No, intenzitet je fiksiran na prigušenu razinu. Nema ovdje onih mogućnosti dinamičke regulacije svjetla koje nudi, recimo, Philips Hue Go ili čak Ledvance Smart+ WiFi RGB LED traka. To nije nužno mana, jer je namjena specifična, ali je ograničenje koje utječe na fleksibilnost. Osjećaj da ste zaključani u jednoj postavci svjetline — to je posljedica.

Kada marketinški trikovi udare o zid stvarnosti

Xiaomi Night Light 2, iako prilično dobar u svojoj osnovnoj funkciji, nije imun na preuveličavanje u marketinškim brošurama. Glavni „gimmick“ ovdje je pojam „sigurnosti“. Iako prigušeno svjetlo svakako pomaže u sprječavanju spoticanja u mraku, nazvati ga „sigurnosnim“ svjetlom je, u najmanju ruku, rastezanje. Sigurnost obično podrazumijeva robusnost, pouzdanost u ekstremnim uvjetima, možda i integraciju s alarmnim sustavima. Ovo svjetlo je, iskreno, više praktični dodatak nego sigurnosni sustav.

Senzor pokreta — to je ono što ga čini „pametnim“ i „sigurnosnim“. Aktivira se kada detektira pokret unutar određenog kuta i dometa. Na papiru, zvuči sjajno. U praksi, često se pokaže kao dvoličan sustav. Domet od 5 do 7 metara i kut detekcije od 120 stupnjeva zvuče impresivno, ali u stvarnom životu to se pretvara u nekontrolirano paljenje kad prođete kraj njega na prevelikoj udaljenosti, ili u iritantno kašnjenje kad vam svjetlo najviše treba. Koliko puta ste ušli u mračan hodnik, a svjetlo se upalilo tek kad ste već napravili par koraka, razbijajući privid „neposredne sigurnosti“? To je operativna nijansa koja frustrira.

Druga kvazi-gimmick značajka je „automatsko isključivanje“ nakon 15 sekundi neaktivnosti. To je osmišljeno radi uštede energije, što je pohvalno. Ali u realnosti, 15 sekundi je često prekratko. Zamislite da se protežete u hodniku, tražite nešto, ili se pak zaustavite da vežete vezice — svjetlo se gasi, ostavljajući vas opet u mraku, prisiljavajući vas na teatralne pokrete ruku kako biste ga ponovo aktivirali. To nije suptilna automatizacija, već izvor blage iritacije. Usporedite to s pametnom rasvjetom koja nudi prilagodljive tajmere i scenarije. Nedostaje mu inteligencija da razumije kontekst.

Senzor pokreta – više od običnog prekidača?

Senzor je srce ovog uređaja, ali njegovo kucanje je pomalo aritmično. Testirajući ga u različitim uvjetima – od potpunog mraka u skladištu do slabo osvijetljenog hodnika – primijetio sam njegove mane. U potpunom mraku radi uglavnom pouzdano, ali njegova osjetljivost na manje pokrete je varijabilna. Ponekad bi detektirao i najmanji pomak, dok bi drugi put zahtijevao energičan gest rukom. Nije to ni blizu preciznosti industrijskih senzora pokreta koji se koriste kod, recimo, Ledvance Smart+ sustava ili sofisticiranijih sustava s glasovnom kontrolom Google Assistant. U situacijama gdje je dosljednost imperativ, ovaj senzor zna biti prevrtljiv. A prevrtljivost nije sinonim za sigurnost.

Izdržljivost pod pritiskom svakodnevice

Prave se karakteristike uređaja uvijek pokažu pod pritiskom. Zato sam Xiaomi Night Light 2 podvrgnuo rigoroznom „stres testu“ u uvjetima koji nisu nimalo laboratorijski. Postavio sam ga u prometan hodnik u obiteljskoj kući, gdje ga se aktivira desetak puta svake noći, te u kupaonicu, gdje je izložen kondenzaciji i promjenama temperature. Cilj je bio otkriti kada će se sustav urušiti, što je stvarna posljedica njegovih inženjerskih ograničenja.

U hodniku, problematična je bila baterija. Iako proizvođač obećava do 365 dana trajanja u režimu niske potrošnje (0.25W), u uvjetima česte aktivacije ta se brojka drastično smanjuje. Nakon nepuna dva mjeseca, intenzitet svjetla počeo je opadati, a senzor je postajao sve sporiji. To je direktna posljedica male interne baterije koja jednostavno ne može izdržati konstantan rad. Morali smo ga puniti svakih nekoliko tjedana, što eliminira onu prvotnu „bežičnost“ i „bez potrebe za kablovima“ prednost. Svaki put kad ga punite, skidate ga s magnetske baze, tražite USB-C kabel – to je ponavljajući ciklus smetnje.

U kupaonici, gdje je deklarirana IP zaštita nepoznata ili u najboljem slučaju minimalna, došlo je do još ozbiljnijih problema. Iako nije izložen direktnom mlazu vode, kondenzacija i visoka vlažnost zraka nakon tuširanja počeli su utjecati na elektroniku. Senzor je počeo davati lažne pozitive, palivši se nasumično usred noći, ili bi pak potpuno odbijao raditi. To je jasan pokazatelj da unutrašnje komponente nisu adekvatno zaštićene od vlage, što je kritičan nedostatak za bilo kakav uređaj koji se prodaje s naznakom „sigurnosti“, posebno u kontekstu vlažnih prostorija. Za vanjsku rasvjetu s IP zaštitom to bi bio apsolutno nedopustiv propust.

Potop u kupaonici ili samo reklamni san?

Test u kupaonici bio je najbrutalniji. Ne radi se o namjernom potapanju, već o simulaciji uobičajenih uvjeta koje bi svaki korisnik očekivao. Nakon otprilike mjesec dana, primijetio sam blago zamagljivanje unutar difuzora. To je bio znak. Vlaga je prodrla. Senzor je počeo paliti svjetlo bez ikakvog pokreta, što je, ironično, stvorilo više nesigurnosti nego sigurnosti, probudivši ukućane. Zatim je uslijedilo potpuno otkazivanje. Pritisak svakodnevne, stvarne upotrebe, posebno u okruženju koje nije savršeno suho, razotkrio je krhkost obećanja. Nije svaki proizvod „water-resistant“ samo zato što je malen. Ovo nije IP65 rasvjeta za kupaonicu; ovo je uređaj koji se boji pare.

Trošak praktičnosti ili prevara?

Kada se sagleda cijeli paket – minimalistički dizajn, solidna, ali ne impresivna funkcionalnost, i očigledne slabosti u izdržljivosti i pouzdanosti senzora – postavlja se pitanje stvarne vrijednosti. Cijena Xiaomi Night Light 2 je niska, što je tipično za Xiaomi. To je ono što privlači kupce. Ali je li tih, recimo, 15-20 eura zapravo dobra investicija na duge staze?

Kratkoročno, da. Dobivate svjetlo s detektorom pokreta koje radi. Dugoročno, trošak se kumulira kroz frustraciju s punjenjem, potencijalnim kvarovima u vlažnim uvjetima i zamjenom. Nije to ista ekonomska realnost kao kupnja Ledvance Smart+ WiFi RGB LED trake, koja nudi dugotrajnu, kontroliranu investiciju u ambijentalnu rasvjetu. Ovdje je to više potrošni materijal.

Usporedba s drugim proizvodima, čak i onima slične cjenovne kategorije, razotkriva njegovu poziciju. Za sličan novac možete dobiti kvalitetniju, žičnu LED rasvjetu s boljim senzorom, ili pak uložiti malo više u provjerene brendove koji nude istinsku IP zaštitu i dulji vijek trajanja. Ovdje plaćate „praktičnost“ bežičnog rješenja koje, pod opterećenjem, brzo gubi svoje adute. Nije to ni blizu dugotrajne vrijednosti koju nudi npr. IKEA Sinnerlig lampa u smislu dekorativnosti ili V-TAC LED sijalica E14 4W u smislu čiste funkcionalnosti i uštede.

Nije sve u specifikacijama

Često se zaboravlja da specifikacije na kutiji ne govore cijelu priču. Brojke o lumenima, kutu senzora ili trajanju baterije mogu biti impresivne, ali kako se te brojke prenose u taktilnu realnost, u opipljivo iskustvo korištenja – to je ono što doista broji. Osjećaj kada vam se svjetlo ugasi pred nosom dok nosite ladicu rublja, zvuk kada plastično kućište padne s magnetske baze, ili iritacija kada senzor detektira vlastitu sjenu – to su stvarne posljedice koje specifikacije ne mogu predvidjeti. Nema tu razlike, u smislu operativne frustracije, između ovoga i nekog loše implementiranog sustava dimera.

Konačna presuda za vaš dom

Dakle, je li Xiaomi Night Light 2 vrijedan vašeg teško zarađenog novca? Za one koji traže izuzetno jeftino, povremeno rješenje za privremeno osvjetljenje u suhim, niskoprometnim područjima – možda. Ako vam treba svjetlo u ormaru, na poluotvorenoj polici gdje se rijetko prolazi, i gdje nema vlage – funkcionirat će. Ali ako očekujete „sigurnosno“ svjetlo, pouzdanog partnera u mraku, ili rješenje za vlažne prostore, tada ćete biti razočarani.

Je li vrijedno nadogradnje s prethodnog modela? S obzirom na minimalne promjene i slične temeljne slabosti, odgovor je kratak: ne. Nije to značajan korak naprijed koji bi opravdao ponovnu kupnju. Temeljni problemi s baterijom i osjetljivošću senzora i dalje su prisutni, maskirani novim, ali jednako krhkim dizajnom. Za istinsku nadogradnju, trebali biste razmotriti sustave koji nude integraciju, poput pametne rasvjete s mogućnošću glasovne kontrole ili prilagodbe.

Za koga je ovaj proizvod namijenjen? Ovo je uređaj za nezahtjevne korisnike koji se ne zamaraju dugotrajnom pouzdanošću ili vrhunskim performansama. To je, recimo to tako, ulaznica u svijet senzorske rasvjete, ali bez svih pogodnosti koje dolaze s punopravnim rješenjima. Ako ste spremni žrtvovati trajnost i dosljednost za nisku cijenu, onda bi ovo moglo biti za vas. Ali to je kompromis koji se osjeti u svakodnevnoj upotrebi. Ne očekujte od njega da zamijeni ozbiljnu rasvjetu ili da pruži osjećaj stvarne sigurnosti. To je samo noćno svjetlo. I to je sve što bi trebalo biti.